Četvrte večeri Teatar festa „Petar Kočić“ prateći program, 7. juna, na Sceni „Petar Kočić“ u Narodnom pozorištu Republike Srpske, bio je u znaku promocije knjiga u izdanju Sterijinog pozorja. Časopis „Scena“ već decenijama prati i dokumentuje savremene pozorišne tokove te njeguje teorijski i esejistički pristup umjetnosti teatra. Moderator promocije je bio Aleksandar Vasiljević, a gosti Miroslav Radonjić, direktor Sterijinog pozorja i Ruža Perunović, urednica za izdavačku djelatnost, koji su predstavili prva dva ovogodišnja broja časopisa „Scena“, Godišnjak pozorišta, te knjige: „Ptica na gozbi“ Nebojše Bradića, „Smijeh i suze u raljama istorije“ Ljiljane Pešikan i „Smisao drame“ Zorana Đerića.
„Drago mi je da smo opet ovdje, to je već postala tradicija da Sterijino pozorje u sklopu Teatar festa predstavlja svoju izdavačku djelatnost. Mi smo i ove godine donijeli nekoliko naših knjiga, dva izdanja časopisa ‘Scena’, Godišnjak pozorišta, kao i još neke knjige o kojima će biti riječi u nastavku. Prvo bih htio da se osvrnem na katalog Sterijinog pozorja, koje ove godine proslavlja svoj sedamdeseti jubilej. Takođe, još jedan jubilej je vezan za Pozorje, a to je časopis „Scena“ koji izlazi u kontinuitetu 60 godina. Godišnjak pozorišta Srbije je zaista jedna dragocjena i jedinstvena publikacija na ovim prostorima, nekada je to izlazilo kao Godišnjak pozorišta Jugoslavije, pa onda kako se zemlja mijenjala, tako je i Godišnjak mijenjao svoja imena. Ali imamo jedan dio koji smo dodali ove godine, u dogovoru sa Nenadom Novakovićem, a tu smo ideju izložili našem ministarstvu i naišli na podršku, a to je da se u Godišnjaku pozorišta Srbije objavljuju i podaci i informacije i o pozorištima iz regiona koja igraju predstave na srpskom jeziku. Tako da u Godišnjaku postoje podaci i o pozorištima iz Republike Srpske, Banje Luke, Prijedora i Bijeljine. Mislim da ova publikacija jeste dragocjena, pogotovo nekim budućim istraživačima istorije pozorišta na ovim prostorima jer se u njoj nalaze svi relevantni podaci o pozorišnim kućama u našoj zemlji, o akademijama, dva pozorišna muzeja, kao i o festivalima koji se odigravaju u Srbiji. Između ostalog, tu se nalaze i informacije o premijernom izvođenju predstava u pojedinim pozorišnim kućama, reprizama, broju publike, broju izvedenih predstava, zatim zaposlenima u tim pozorišnim kućama. Kod dijela o festivalima, između ostalog je i Teatar fest zastupljen. Svi ti podaci nisu samo statistički, oni suštinski otkrivaju djelatnost pozorišta, njihovu repertoarsku politiku, strukturu zaposlenih, što nam otkriva suštinu pozorišta i probleme sa kojima se ono suočava“, riječi su Radonjića.
Nakon izlaganja o Godišnjaku, direktor Sterijinog pozorja se osvrnuo i na knjigu Nebojše Bradića, „Ptica na gozbi“: „Izdavačka djelatnost Sterijinog pozorja je prije svega fokusirana na objavljivanje naučnih radova, međutim, takođe postoje one knjige koje nemaju te naučne ambicije i koje su pisane stilom koji je prijemčiv, to su knjige koje se lakše čitaju, ali koje su takođe podjednako važne za naše upoznavanje sa pozorištem. Jedna od takvih knjiga je i ‘Ptica na gozbi’ Nebojše Bradića. Sastavljena je od većeg broja eseja, koje je objavljivao najviše u magazinu ‘Politika’, ali i u časopisima kao što su ‘Scena’, ‘Teatron’ i slično. Nekoliko tekstova je i specijalno napisano za ovu knjigu. Podijeljeni su u ukupno dvanaest poglavlja. Na samom početku, u prvom poglavlju koje je naslovljeno ‘Beleške reditelja’, ima jedan tekst gdje autor podsjeća na svoje početke. U ovoj knjizi mnogo je zanimljivih tema, ovo jesu eseji, ali je žanrovski šaroliko. Tu su i neki tekstovi koje možemo nazvati filozofskim, a pri samom kraju knjige su beleške o nerežiranim djelima, gdje on pravi ekspikacije za određena djela koja nije režirao. Ovo je knjiga koja se čita vrlo lako, to je prefinjen stil Nebojše Bradića, i zaista knjiga koja može da se čita i sa početka i sa kraja.“
Publiku su upoznali sa Katalogom 18. Izložbe pozorišnog plakata i kataloškog oblikovanja, te podsjetili na važnost štampanja plakata i programskih knjižica za kulturu i identitet pozorišta. Među nagrađenim plakatima se našao i plakat Narodnog pozorišta Republike Srpske, za predstavu „Ivanov“, čiji je autor Andrea Aleksić.
Prisutnima se obratila i Ruža Perunović, urednica za izdavačku djelatnost Sterijinog pozorja, koja je predstavila časopis „Scena“, kao i knjige „Smijeh i suze u raljama istorije“ Ljiljane Pešikan i „Smisao drame“ Zorana Đerića.
„Časopis ‘Scena’ je časopis za pozorišnu umjetnost sa tradicijom dugom šezdeset godina i mi smo zaista ponosni na tu tradiciju i trudimo se da djelujemo u skladu s njom, ali i u skladu sa sadašnjim pozorišnim trenutkom. U martu 1965. godine je izašao prvi broj časopisa ‘Scena’. Nešto ću više reći o drugom broju časopisa u kojem su objavljeni značajni intervjui, kao na primjer sa selektorkom Pozorja Anom Tasić, te sa Svetozarom Markovićem i Radomirom Putnikom. Osim toga, tu su naši tekstovi koji se odnose na teoriju, istoriju, pratimo sve festivale, te je objavljen jedan izuzetno važan tematski blok posvećen Igoru Bojoviću i njegovom cjelokupnom opusu. Naravno, uvijek dajemo i prikaze knjiga i svaki broj završavamo savremenim dramskim tekstom, ovaj put je to tekst Uroša Šupića, pobjednički tekst na našem konkursu“, ističe Perunovićeva.
U nastavku promocije Perunovićeva je predstavila i knjige iz stručne literature izdate ove godine: „Naredne dvije knjige su značajne jer su stručno-naučna literatura. Prva knjiga je ‘Smijeh i suze u raljama istorije’ Ljiljane Pešikan. U pitanju je knjiga koja sadrži šest studija, šest eseja koji su poređani hronološki i u kojima autorka ispituje odnos pozorišta i odnos drame prema kulturnoj i političkoj istoriji. Samim tim, ona ispituje i odnos pojedinca prema društvenom trenutku u kojem se zatekao. Ovi eseji govore o Stevanu Sremcu, Borislavu Mihajloviću Mihizu, Dušanu Kovačeviću, pa zaključno s Majom Pelević. Samo kada spomenemo ova imena, mi vidimo da su njena interesovanja i tumačenja zaista raznovrsna, vremenski i žanrovski. Tu imamo dalje i knjigu Zorana Đerića, posljednju knjigu koju je profesor napisao. Zorana znamo kao pisca, pjesnika, teatrologa, femologa, profesora, kolegu, čovjeka koji je bio urednik časopisa ‘Scena’, kao i čovjeka koji je jedno vrijeme bio zaposlen u Sterijinom pozorju. Ova knjiga koja nosi naziv ‘Smisao drame’ izašla je u našoj ediciji Sinteze i opet obuhvata jedan izuzetno dug period, od početka XIX vijeka pa sve do naših dana, u kojima se tumači sve ono što čini pozorišnu umjetnost, ali ne samo u onim aspektima na koje prvo pomislimo a to su režija, gluma, dramaturgija, nego i onim drugim stvarima koje često zaboravljamo, a maloprije smo ih pomenuli, a to su i smisao i potreba plakata. Prvi i najvažniji dio knjige nosi naziv ‘Smisao drame’ i u njemu se Đerić bavio smislom dramskog teksta od Joce Savića, Joakima Vujića, Atanasija Nikolića, tumačio Sterijinu dramu Pomirenija, govorio o dramama Laze Telečkog, o dramatizacijama djela Ive Andrića na Sterijinom pozorju, o dramama Danila Kiša. Vidimo da ova knjiga zaista predstavlja širok pristup fenomenu pozorišta. Ovi eseji Zorana Đerića predstavljaju i podlogu i poziv za neka dalja istraživanja.“
Na kraju razgovora Ruža Perunović je podsjetila da, iako je čitalačka publika dosta mala, nje svakako ima, te je svaki trud da se ona proširi i približi većoj masi od ogromnog značaja.
