Druge festivalske i ujedno takmičarske večeri Teatar festa „Petar Kočić“ na Velikoj sceni je ansambl od 19 članova izveo predstavu „Naličje“, autorski projekat Borisa Liješevića. Banjalučka publika glumce je nagradila gromoglasnim aplauzom, a poslije predstave je uslijedio okrugli sto koji je vodila Vida Davidović.
Prema riječima voditeljke, „Naličje“, tekst za koji je Liješević dobio Sterijinu nagradu, jeste osnova za predstavu o vremenu koje danas živimo i o nekim arhetipskim i pomalo uopštenim obrascima društva koje postoji u vremenu tranzicije.
Vesna Vujošević Labović, umjetnički direktor CNP-a, odgovorila je na pitanje kako je došlo do ideje o realizaciji ovog autorskog projekta i saradnji sa Crnogorskim narodnim pozorištem, ne zaboravivši da podsjeti na Liješevićevu predstavu „Očevi su gradili“ koja je već 12 godina na repertoaru ove pozorišne kuće: „Na Borisovu inicijativu vođeni su razgovori o tome na koji način bi mogla da bude nastavljena saradnja, odnosno nastavak tog, takođe, autorskog projekta, ali da se tiče sadašnjeg vremena. Tema je mnogo razrađivana, mnogi detalji su mijenjani, bila sam svjedok tog silnog materijala koji su glumci, zajedno sa Borisom i dramaturgom, prolazili.“
Boris Liješević, autor i reditelj, povukao je paralelu sa predstavom „Očevi su gradili“: „Ta je predstava rađena u momentu kad se Crna Gora otvorila prema svijetu i kad su se strani investitori i bogataši koji su poželjeli da imaju vile pored mora zainteresovali za Crnu Goru. Počeo je ogroman novac da se sliva u zemlju i na račune nekih porodica koje u jednom momentu nisu znale šta će s tim. To je bio momenat kad mi se učinilo da se, pod uticajem ogromnog kapitala koji je ulazio u zemlju, počinje da mijenja nešto u mentalitetu. To mi je izgledalo kao kod Čehova, kada se mijenja stari način života, dolaze Lopahini, sijeku višnjike i grade ljetnikovce. Taj momenat mi je bio jako značajan i poželio sam da ga uhvatim. Ta predstava je bila luckasta, duhovita, sa mnogo songova i komičnih scena. Kao što kaže Dali: ‘Slikamo stvarnost najstrašnijim bojama’. Mi smo tu predstavu slikali veselim bojama. Dvanaest godina kasnije, pitao sam gdje su sada ti ljudi o kojima smo pričali i gdje je sada ta zemlja koja se tada otvorila, i moj doživljaj bio je da su ti ljudi i ta zemlja u nekim kandžama, kandžama kokainskih lanaca, narko-bosova, bogataša, kapitala, a da ispod toga žive neki ljudi koji stenju i koji umiru u tim kandžama i pod tim teretom. Dijelio sam to osjećanje s glumcima i iz njega smo krenuli da radimo predstavu koja nije naslikana veselim bojama. Mislim da je danas vrijeme mnogo surovije, strašnije, da ljudski život ne vrijedi ništa. Koliko god mi mislili da smo slobodni, kroz ovu predstavu vidimo da ne znamo šta je iza svega.“
O novcu, kao okosnici predstave i mjestu gdje on završava, Liješević je dodao: „Taj čovjek, kod koga se slivaju te pare, ne živi na visokoj nozi i sve ovo je mala karika u lancu. Kao što mi danas ne znamo ko stoji iza toga, tako ne znamo ni u ovoj predstavi. Ne znamo ko je na vrhu te piramide, ali vidimo te ljude koji služe tom lancu i stradaju u tom lancu. Mijenjaju se sistemi, dolaze neke nove partije, nove ideologije, a naličje toga je ovo što se dešava, taj jad i horor i ljudi koji umiru.“
Svoje utiske o radu na predstavi podijelila je glumica Kristina Obradović, koja tumači ulogu Snežane: „Kada sam ušla u proces, nisam do kraja znala koliko slojeva kože, vezivnih tkiva i mišića ćemo ovoga puta uz Borisa pokušavati da strgnemo u potrazi za nekom istinom i suštinom, ali sam unaprijed znala da me ta zagarantovana potraga za istinom i suštinom, kada se radi sa Borisom, čeka i onda sam joj se i prepustila. Postojali su trenuci kada mi je proces bio beskrajno težak jer postoji jedan krug stvari u koji nisam bila do ove mjere upućena. Biram da o nekim stvarima ne budem toliko informisana.“
Aleksandar Radulović, koji tumači lik Direktora luke, je na pitanje Davidovićeve o svojoj ulozi rekao: „To su bolesni ljudi, ljudi u bolesnom društvu i to su ljudi koji me jako plaše. Volio bih da se u životu dešavaju potpuno suprotne stvari od onoga što mi moramo da tretiramo. Volio bih da se grlimo, ljubimo, da plačemo od sreće i tuge po cijeli dan. Postali smo previše plastični i sve što je ljudski i moralno postalo je demode i sramota. Postalo je strašno simpatično da smo ludi, nenormalni i nemoralni.“
Direktoru je suprotstavljen lik Luke, lučkog radnika, koji tumači Lazar Đurđević, a o zahtjevnosti svoje uloge izjavio je: „Kad dodajete sloj po sloj raznih okolnosti, vi gradite taj svijet i dobijete taj svijet. Bilo je jako zahtjevno, ali mogu slobodno da kažem da je ovo moj omiljeni projekat. Noćas sam bio svjestan ljubavi koju dijelim sa ovim ljudima i znam da su mi svi ovi ljudi prijatelji.“
O sudbini društveno angažovanog pozorišta Liješević je rekao: „Mislim da svrha pozorišta nisu društvene reforme, niti da je u prirodi pozorišta da na to utiče. Mislim da niko nije izašao iz pozorišta politički aktivan, a da je prije toga bio pasivan. Rasvjetljavanje društvenih problema je druga stvar.“
