Na Sceni „Petar Kočić“ u Narodnom pozorištu Republike Srpske je u četvrtak, 5. juna, održana promocija knjige „Naši dani“ autora i glumca Željka Stjepanovića, u izdanju Narodnog pozorišta Republike Srpske i Javne ustanove Službeni glasnik Republike Srpske. Moderator promocije bio je Aleksandar Vasiljević, a sagovornici autor Željko Stjepanović, glumica Miljka Brđanin, glumac i umjetnički direktor Ljubiša Savanović, te glumac Željko Erkić.
„Ova drama, čija je premijera bila 2018. godine, dobila je dvije nagrade za tekst: na festivalu Zlatna vila u Prijedoru i na festivalu u Brčkom za najbolji bosanskohercegovački tekst. Pored te dvije nagrade, važno je napomenuti da je predstava osvojila i ukupno dvadeset i pet nagrada za čitav autorski i glumački rad“, uvodne su riječi Vasiljevića.
Prisutnima se prvo obratio autor teksta Željko Stjepanović, koji se osvrnuo na sam proces rada.
„Za mene je to uvijek jedno novo iskustvo, i ja skoro svako izvođenje predstave gledam. Suštinski volim doći jer prvenstveno učim, a ono što učim je kako publika reaguje i zašto reaguje baš na tim mjestima i to mi je pomoglo u pisanju nekih drugih pozorišnih tekstova i scenarija. Jedna je stvar kad vi to radite od kuće, a drugo kad vidite na sceni, kako glumci igraju, kako je reditelj zamislio, kako publika to doživljava“, navodi Stjepanović.
Na moderatorovo pitanje o inspiraciji za djelo „Naši dani“ i za poveznicu sa istoimenom Disovom pjesmom, autor se osvrnuo na sopstveno iskustvo sa jednog od gostovanja Narodnog pozorišta Republike Srpske u Beču.
„Pjesma je došla sasvim slučajno, nije bila inspiracija. Inspiracija je bilo jedno naše gostovanje u Akzent teatru u Beču. Igrali smo predstavu ‘Gospođa ministarka’, sala je bila puna. Kada smo završili i kada je publika izašla, ja sam ostao frapiran. To su naši najobrazovaniji ljudi koji su otišli i koji rade u njihovim institucijama najodgovornije poslove. To je za mene bio šok. I vi vidite u jednom trenutku da su to ljudi koji su, da tako kažem, elita. I da su davno otišli iz ove zemlje. A vi, s druge strane, stalno se borite sa idejom da li da i vi odete ili da ostanete. I onda u tom previranju za i protiv, počeo sam sam sa sobom da se svađam, pa sam to pretočio u tekst. Ja sam to napisao 2001. godine i dugo je taj tekst bio u ladici, sve dok ga tadašnji umjetnički direktor Aleksandar Stojković nije pročitao i dao reditelju Jugu Radivojeviću kome se on dopao. Tekst je prvobitno bio zamišljen kao scenario za seriju, međutim, odlučili smo od njega napraviti dramsko djelo. Kada imate sreću da imate jednog hrabrog umjetničkog direktora koji uzima tekst za koji ne zna kako će biti izveden, kada imate jednog reditelja koji povjeruje u taj isti tekst i glumce koji takođe vjeruju u njega, nastaju ovakva djela. Meni je veliko zadovoljstvo što je izašla ova knjiga i koristim ovu priliku da zahvalim upravi Narodnog pozorišta i Službenom glasniku koji su došli na ovu ideju jer smatram da je ovo veliki korak i da će ovo tek vremenom da dobije još više na značaju“, ističe Stjepanović.
Na pitanje moderatora da li misli da migracije stanovništva ikada prestaju i kakav će biti život ove drame, Stjepanović kaže: „Pa evo sada da se vratimo na onu Disovu pjesmu. Ona je napisana 1910. godine i skoro ništa se nije promijenilo za tih 120 godina. Naši dani tada i naši dani danas su gotovo identični. Mislim da će, nažalost, biti aktuelni i za još stotinu godina.“
Vasiljević se obratio i glumcima Narodnog pozorišta, te postavio pitanje Miljki Brđanin koja u predstavi glumi Koviljku, da li je bila velika odgovornost igrati tekst kolege.
„Sjećam se, to je bilo 2018. godine, mi smo prvu probu imali baš na ovoj sceni. I kada smo dobili tekst, pošto poznajemo Željka dugo i znamo kako promišlja, iskreno da vam kažem, bili smo iznenađeni. Uopšte u tom momentu nismo znali kako će to publika da prihvati i kako će to sam reditelj da postavi. Prepoznavali smo neke situacije, i nama je iz privatnog ugla bilo zanimljivo pročitati ovaj tekst i pristupiti radu na njemu. Radnja teksta se odvija u pozorištu, ali se može odvijati i u bilo kojoj drugoj instituciji. Ovo je nama blisko i jeste naš svijet, a Željko je napisao dosta žive likove, pune mesa, te je dosta lako pronaći način kako ih igrati. Meni kao glumici bilo je izazovno ovo da radim, imala sam divne partnere i saradnike i zaista smo se svi pronašli na istoj talasnoj dužini i napravili jednu dobru predstavu koja je i dalje rasprodata. Koliko god se ljudi smiju dok je gledaju, imaju gorak ukus na kraju predstave, jer kroz te tragikomične situacije mi prepoznajemo i sebe i društvo u kojem živimo“, govori Brđanin.
Na sljedeće moderatorovo pitanje da li je kao uzor za neki lik poslužio neko od kolega iz Narodnog pozorišta, autor je odgovorio: „Nisam. Ja sam samo pisao po osjećaju. Mnogi su poslije dolazili i pitali da li si mislio na ovog ili na onog, i zaista nikad nisam. To su životne situacije, takvi su likovi, takva su naša iskustva. Nije tu bilo ni političara, nije uopšte stvar da vi na bilo koga direktno mislite. Kao što je Miljka rekla, mi smo tu situaciju mogli staviti u bilo koju instituciju, ali pošto se kritički odnosimo prema tome, mi smo je ipak stavili u pozorište i da na nama pokažemo sve ostalo.“
O procesu rada na predstavi govorio je glumac i sadašnji umjetnički direktor, Ljubiša Savanović.
„Kad sam prvi put pročitao ovaj tekst, meni su se bile malo odsjekle noge. Tada to nisam znao da objasnim, ali sada znam u čemu je bio problem. Ja sam znao da se to ne može igrati lagano, to mora biti na najvišem nivou. Ovaj tekst je na ivici noža, ako svi glumci ne igraju maksimalno ozbiljno, to vrlo lako može da sklizne na stranu koja nije dostojna ovog našeg posla. Ono što imam potrebu da kažem je da smo svi zajedno zaboravili da istaknemo ove vrijedne i talentovane ljude koje imamo. Željko Stjepanović je čovjek koji je sve nas primio na Akademiju. On je u ovoj kući radio i kao glumac i kao umjetnički direktor i kao reditelj i u svemu je dao jedan veliki pečat i za svako pozorište je bitno da ima ljude koji su ovako svestrani i koji svoj posao rade maksimalno profesionalno i odgovorno. Sve ove godine meni, i kao glumcu i kao umjetničkom direktoru, Željko je bio jedan korektiv, uvijek sam u njemu imao sagovornika koga poštujem i od koga znam da ću dobiti informaciju i savjet koji su iskreni i da me nikada neće navesti na neki pogrešan put. Posebno kad si mlad čovjek, mnogo znači“, navodi Savanović.
Na riječi Ljubiše Savanovića o radu na komadu se nadovezao i Željko Erkić. „Ovo je, mogu da kažem, vanvremenska priča za naše prostore. Toliko toga ima što i te kako korespondira sa ovim vremenom. Sam rezultat sa premijerom nam je pokazao da smo na dobrom putu. Smatram da je priča veoma stabilna i da može trajati veoma dugo.“
Pisac je na kraju razgovora zahvalio svim prisutnima i naveo da je za uspjeh predstave zaslužna dobra ekipa, vrhunska scenografija i odličan kostim. Podijelio je i planove za ekranizaciju ovog djela, u vidu serije od sedam epizoda, a čija je prava otkupila producentska kuća „Pasel“.
