Predstava „Drvene ptice“, rađena u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu izvedena je treće takmičarske večeri Tetar festa „Petar Kočić“.
Ovaj dramski prvenac Lidije Deduš, nastao je kao autorkina reakcija na vlastito iskustvo života na selu i na informacije o problemu femicida, danas lako dostupne zahvaljujući savremenim tehnologijama. Režija Ivana Plezibata postavlja pitanje koja je razlika u tretmanu tog problema prije četrdeset godina i danas?
Radnja drame smještena je u ruralnu sredinu osamdesetih godina prošlog vijeka. Sveprisutni alkoholizam, patrijarhat, sredina u kojoj se ženama, nakon završene osnovne škole, ne nudi mnogo više od rada u farbrikama, samo su neki od problema koji će pokrenuti niz događaja s tragičnim završetkom.
U takvom, nimalo idiličnom selu, odrasta glavna junakinja Nada. Maloljetna, bez pozitivnih mogućnosti za budućnost, ona želi bolji život za sebe. U pet dana, koliko drama prati događaje vezane za nju i njoj bliske osobe, život i razmišljanja lokalnog doktora i njegove supruge, „Drvene ptice“ mogu se tumačiti i kroz vizuru kriminalističkog teksta. Međutim, početni zaplet i scene u kojima se, razotkrivaju međusobni odnosi zatrovani alkoholizmom, tajnama i duboko zakopanim emocijama, otvaraju pred publikom čudesnu slagalicu života na selu u svoj svojoj grubosti uz tek poneku nježnost i ogromnu glad za slobodom i ljubavlju.
Na okruglom stolu koji je upriličnen nakon izvođenja predstave, reditelj Ivan Plazibat kaže: „Lidija je bila inspirirana stvarnim slučajem koji se desio i ubojstvom jedne djevojke u tom selu, koju je ona poznavala, ali to je bila samo inspiracija i polazište. Danas je to ono što Lidiju kopka, jer kad idete čitati o tome, pronađete samo tekstove u novinama između reklama i onda je pitanje šta ostaje od jednog ljudskog života koji je tako prekinut. Zbog toga je Lidija napisala taj tekst. Ona je kao mala svakog ljeta praznike provodila kod bake, gledala je taj mentalitet, gledala je kako se reproducira i on je više-manje ostao isti na tim prostorima i do danas“.
O temi predstave svoj sud dala je i Klara Fiolić, koja u predstavi tumači lik Nadice: „Mislim da je pitanje femicida i dalje jako aktualno. To što je Lidija napisala je inspirirano događajem iz 1986, ali mislim da je živ i trenutno. Mislim da to nije čak ni pitanje ruralnih područja, o tome se sada lakše priča jer je manja sredina, ali i u gradu isto tako postoji, na različite načine. Ne mora to biti ubojstvo, ali postoji jako puno načina zlostavljanja žena i jako je bitno da o tome progovaramo, pa mislim da je predstava važna po tom pitanju“.
„Ono što zapravo pričamo o patrijarhatu i o nasilju u patrijarhatu, treba znati da su i muškarci ovdje, zbog tog sistema, žrtve tog patrijarhata u ovom komadu. Najbolje se to vidi na liku Pište, on se vratio iz Njemačke, ali se vratio siromašan. Na ovim prostorima se očekuje da se iz Njemačke vratiš s ‘mercedesom’. Izložen je svim vrstama etiketiranja, pa i krivo optužen za zločin koji nije počinio“, istakao je Plazibat.
O svom potresnom monologu u pretposljednjoj sceni Helena Minić Matanić rekla je: „Čovjek postane lud kad progovori. Kad kaže istinu, čovjek završi na psihijatriji, optuže ga zbog toga ili stvarno ne može psihički izdržati nakon sve te traume. Nažalost, živimo u takvom momentu. Možda da normalno analiziramo to i da češće imamo otvorene stavove u komunikaciji, ne bi dolazilo do takvih ubojstava, do puknuća. Najlakše je na kraju uprijeti prstom i reći – ovaj je lud. Spustimo glavu i nastavimo dalje sa svojim životima“.
Lidija Deduš rođena je 1977. u Banja Luci, a 1992. iz ratnog Sarajeva seli se u selo pored Varaždina. Do 36. godine Lidija Deduš radila je u kartonaži, fabrici sitne elektronike, konobarisala. Studirala je. Pokušala je i prodavati životna osiguranja, okušala se i za šalterom u banci… Kako sama kaže: „Živjela sam i pokušala preživjeti. A to radim i danas.“ Istovremeno njen književni uspjeh raste. Domaćoj publici poznata je po knjizi „ja se zovem lidija deduš“, po kojoj je urađena i monodrama koju izvodi glumica Miljka Brđanin.
Drama Drvene ptice 2022. godine osvojila je nagradu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, za najbolji savremeni dramski tekst.
Autor: Marina Majkić Miletić
