Centrala za humor, NP u Beogradu

Prije Drugog svjetskog rata glumci i dobri prijatelji Jovan Tanić i Aleksandar Aca Cvetković uživali su veliku naklonost za svoje brojne i značajne uloge u Narodnom pozorištu u Beogradu. I kritika i publika bila je oduševljena da ih gleda kako u Nušićevim komadima, tako i u Šekspirovim tragedijama.

Kada je Beograd 1941. pao pod okupaciju, Jovan i Aca odlučili su da ostanu na sceni i ljeta 1942. godine pridružuju se komičnom pozorištu „Centrala za humor“.

Ekscentrični Tanić i refleksivni Cvetković pronašli su utjehu od rata baš na sceni, u humoru i komediji. Narodu je bio potreban smijeh – samo od aprila do avgusta te godine kroz njihovo pozorište prošlo je čak 150.000 ljudi.

Ipak, sve vrijeme ostao je teret pitanja: Kako nastaviti da budeš na pozornici u trenutku strašne krize i situacije u zemlji?

Njihove kolege i prijatelji Žanka Stokić, Ljubinka Bobić, Mirko Milisavljević i Nikola Popović bili su stavljeni pred isti čin – da li igrati?

Autor: Đorđe Kosić
Režija: Olja Đorđević
Dramaturgija: Jefimija Sekulović
Kostimografija: Marija Marković Milojev
Scenografija: Ljubica Petrović
Koreografija: Andreja Kulešević
Komponovanje muzike: Irena Popović
Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović
Produkcija: Miloš Golubović, Olivera Živković
Inspicijent: Sandra Rokvić
Sufler: Ljubica Raković
Scenografska asistentura: Jasna Saramandić
Producentska praksa: Teodora Ožegović
Kostimografska asistentura: Milena Kostić Jojić

Uloge

Aleksandar Cvetković
Aca Radovan Vujović
Jovan Tanić
Miloš Đorđević
Nikola Popović
Jovan Jovanović
Žanka Stokić
Vanja Milačić
Mirko Milisavljević
Pavle Jerinić
Ljubinka Bobić Boba
Suzana Lukić