Promocija drame „Naši dani“, Željko Stjepanović

Komad „Naši dani“ pisca i glumca Željka Stjepanovića, nastao je po riječima autora, kao unutrašnja borba sa samim sobom. „Jedna polovina mene govorila mi je da bi trebalo da odem iz ove nesrećne i neuređene zemlje. Nesrećne zbog rata, neuređene zbog loših politika koje su nas dovele na rub egzistencije. Zemlja u kojoj ako ne znate da se ‘snalazite’, uglavnom na štetu drugog, ukoliko nemate nekog ili sami niste na ‘položaju’, tonete. Druga polovina mene govorila mi je da treba da ostanem i da se borimo da ne potonemo svi zajedno. I tako, u toj unutrašnjoj borbi, prolaze Moji dani, u pokušaju da samom sebi objasnim šta nam se to dešava. Zašto tonemo sve dublje u beznađe, nemoral, neizvjesnost, siromaštvo? Zašto su oni najpametniji među nama, koji bi trebalo, znali i mogli da nas vode, davno otišli iz ove zemlje?“, navodi pisac.

Radnja ovog komada, koji na svojevrstan nušićevski način oslikava stanje u društvu, smještena je u pozorište, u jednu, kako bi bar trebalo da bude, kuću kulture. Smještanje radnje upravo u ovaj prostor, piscu daje mogućnost da se pozabavi kritikom društva iz ugla koje je njemu, kao umjetniku i glumcu, najpoznatije.

Komad prati Draganu, samohranu majku i nezaposlenog studenta generacije koja se prijavljuje na konkurs za mjesto lektora u pozorištu, te nam otvara vrata da zavirimo u jedan svijet koji je sve samo ne kulturan i gdje se cijeni sve, samo ne kvalitet. Koverte, usluga za uslugu, poznanstva, ucjene – sve je to bitnije od pravog znanja. A kako i ne bi bilo kada je direktor pozorišta, u ovom Stjepanovićevom djelu, bivši direktor Gradskog groblja koji prezire kulturu, kada je prvak pozorišta pijanac koji se bavi svim osim umjetnošću, kada portiri i dekorateri u svađi odbijaju da rade svoj posao. Pored Dragane, jedini drugi lik koji je ‘neokaljan’ društvenim malformacijama je Bobo, direktorov nećak. Ova dva lika, na kraju komada, za razliku od pisca, odlučuju da svoju sreću potraže negdje preko, u nekoj uređenijoj zemlji, te se tako komad dobija tužni završetak i šalje jasnu i tešku poruku – kao društvo smo trenutno toliko ‘zaglibili’, da je nemoguće da časni i pošteni isplivaju na površinu.

Naslov „Naši dani“ je posuđen od pjesnika Vladislava Petkovića Disa, a sama pjesma je piscu poslužila kao inspiracija i svojevrsna zvijezda vodilja u stvaranju ovog djela.

Razvilo se crno vreme opadanja
Nabujao šljam i razvrat i poroci
Podigo se truli zadah propadanja
Umrli su svi heroji i proroci…
Progledale sve jazbine i kanali,
Na visoko popeli se sutereni,
Svi podmukli, svi prokleti i svi mali,
Postali su naši suvereni…

„Moja želja je bila da sve te likove iz jazbina i kanala izvučem na scenu, da ih osvijetlim, da ih bolje vidimo, da ih upoznamo, da vidimo pod svjetlima reflektora kako bujaju taj šljam, razvrat i poroci, kako se na visoko penju sutereni i postaju naši suvereni. Da nemoralu dam oblik, da mu dam ime i prezime“, navodi Stjepanović.

Ovaj događaj održaće se na sceni „Petar Kočić“ Narodnog pozorišta Republike Srpske.